
Pitanje članice
Često planinarim i čujem od mnogih planinara kako kažu: Penjemo vrh. To znači da su se ustremili ka vrhu neke planine koji nameravaju da osvoje. Glagol ‘penjati se’ je refleksivni glagol, koliko znam.
Kad sam pokušala s njima, planinarima, da načnem ovu jezičku temu, odgovorili su mi da oni to tako kažu. Penju vrh Olimpa i slično. Rekla bih da se penju na vrh Olimpa, ali me ne šljive ni dva posto. Šta vi, stručni ljudi, imate povodom toga da kažete?
Odgovor
Odgovor je da su vam planinari dobro odgovorili zato što oni tako kažu i to spada u planinarski žargon koji ne mora da poštuje normativna pravila. To kako oni govore se uklapa u lingvističku definiciju jezika i govora. Stoga su u pravu što vas ne šljive.
Ferdinand de Sosir je postavio jedno od osnovnih načela moderne lingvistike:
Jezik (langue) je društveni sistem znakova, a govor (parole) je njegova pojedinačna upotreba.“
Iz toga sledi još važnija posledica: jezik nije skup logičkih pravila koja se unapred propisuju, nego skup pravila koja se otkrivaju u stvarnoj upotrebi.
Zato lingvistika ne polazi od pitanja „da li bi nešto logički trebalo da bude moguće“, nego od pitanja „da li to govornici zaista govore i da li se međusobno razumeju“.
Upravo zato izraz „popeti vrh“ nije moguće proglasiti pogrešnim ako već decenijama predstavlja ustaljen izraz u govoru planinara. To je deo profesionalnog jezika (sociolekta), a sociolekti su ravnopravni oblici jezičke upotrebe i legitiman predmet lingvističkog proučavanja.
Argument da je „popeti se“ povratan glagol ne dokazuje ništa. U mnogim jezicima, pa i u srpskom, upravo u određenim stilovima i stručnim govorima dolazi do pomeranja valentnosti glagola, skraćivanja konstrukcija i stvaranja novih obrazaca. To nije greška nego prirodan jezički proces.
Sosir je zato jasno razdvojio gramatiku kao opis jezika od propisivanja kako bi ljudi „trebalo“ da govore. Norma može da preporuči jedan oblik u službenom jeziku, ali ne može da poništi oblik koji je živ, ustaljen i funkcionalan u jednoj govornoj zajednici.
Drugim rečima: planinari ne govore pogrešno. Oni govore svojim profesionalnim jezikom. Ako se u toj zajednici svi bez problema razumeju kada kažu „popeo sam vrh Durmitora“, onda je to sa stanovišta lingvistike potpuno legitimna jezička činjenica.
Jezik nije matematika. Njegova pravila ne nastaju logikom, nego upotrebom.
P. Ć.
