KAKO SU SRBIJA I MAĐARSKA POSTALE VATERPOLO VELESILE — BEZ MORA

Povodom finala Evropskog prvenstva: Srbija – Mađarska, nakon pobede Srbije nad Italijom 17:13

Sam završetak polufinala Srbija : Italija i odbrana peterca Milana Glušca pred kraj, golmana Srbije koji je po mnogima najzaslužniji za ulazak Srbije u finale

Jedno od najčešćih pitanja u sportskim raspravama u Srbiji glasi: kako je moguće da je Srbija vaterpolo velesila, a nema more? Pitanje se gotovo uvek postavlja sa dozom čuđenja, ponekad i ironije, ali se gotovo nikada ne postavlja do kraja. Jer ako je odsustvo mora prepreka, onda bi isto pitanje moralo da se postavi i za Mađarsku — zemlju koja takođe nema more, a koja je istovremeno najtrofejnija vaterpolo nacija u istoriji.

Upravo zato je finale Evropskog prvenstva između Srbije i Mađarske idealan povod da se ta dilema razloži — ne mitovima, nego činjenicama.

Vaterpolo se ne igra u moru

Prva i osnovna istina glasi: vaterpolo se ne igra u moru, nego u bazenu. Standardni vaterpolo teren je bazen preciznih dimenzija (koje se, doduše, promenilo baš sa ovim prvenstvom – sada se igra u bazenu skraćenih dimenzija), sa kontrolisanim uslovima, slatkom vodom, konstantnom dubinom i temperaturom. More je, za ozbiljan trening, uglavnom neupotrebljivo: talasi, slana voda, promenljivi uslovi i nedostatak infrastrukture čine ga neprikladnim za vrhunski sport.

Zato nije slučajno da najveće vaterpolo sile ne dolaze iz primorskih gradova, već iz gradova sa snažnom bazenskom infrastrukturom.

Dunav kao kičma vaterpolo civilizacije

Ako postoji geografski faktor koji povezuje Srbiju i Mađarsku, onda to nije more, nego Dunav. Obe zemlje leže u njegovom slivu, sa dugom tradicijom gradskih bazena, plivališta i sportskih klubova koji su rasli uz reke, kanale i — kasnije — zatvorene bazene.

Dunav nije mesto gde se igra vaterpolo, ali jeste kulturna i infrastrukturna osnova iz koje su nastajali klubovi, škole plivanja i sportski sistemi. Isti obrazac, zanimljivo, počinje da se vidi i u Rumuniji, koja je decenijama bila marginalna vaterpolo nacija, a poslednjih godina beleži jasan uspon.

Mađarska nema more — a Balaton nije odgovor

Često se, u pokušaju da se „objasni“ mađarska dominacija, pominje Balaton. Međutim, taj argument se lako raspada:

  • najjači mađarski klubovi nisu sa Balatona,
  • Balaton nema ozbiljnu vaterpolo infrastrukturu,
  • ne postoji istorija velikih vaterpolo centara na njegovoj obali.

Balaton je turistički i rekreativni fenomen, ali nije izvor mađarske vaterpolo moći. Izvor je sistem: škole, bazeni, liga, kontinuitet.

Medalje ne lažu: Srbija i Mađarska od 1992. do danas

U nastavku su prikazane medalje od raspada SFRJ do danas, kako bi poređenje bilo fer i uporedivo.

SRBIJA (kontinuitet: SRJ / SCG / Srbija) — medalje 1992–danas

Izvor: spisak medalja na stranici reprezentacije.

Olimpijske igre

GodinaMedalja
2000Bronza
2004Srebro
2008Bronza
2012Bronza
2016Zlato
2020Zlato
2024Zlato

Svetsko prvenstvo (SP)

GodinaMedalja
1998Bronza
2001Srebro
2003Bronza
2005Zlato
2009Zlato
2011Srebro
2015Zlato
2017Bronza

Evropsko prvenstvo (EP)

GodinaMedalja
1997Srebro
2001Zlato
2003Zlato
2006Zlato
2008Srebro
2010Bronza
2012Zlato
2014Zlato
2016Zlato
2018Zlato

Zbir (1992–danas, OI+SP+EP): Zlato 13, Srebro 5, Bronza 7ukupno 25 medalja.

Tajm autu Uroša Stevanovića, trenera koji je nasledio Dejana Savića, najtrofejnijeg srpskog vaterpolo trenera. Bio je i njegov zamenik, a smena je usledila kada i smena zlatne generacije srpskih vaterpolista. Istovremeno je reprezentacija ostala čak bez sedam stalnih reprezentativaca i od ovog udarca se oporavila tek na ovom prvenstvu.

MAĐARSKA — medalje 1992–danas

Izvor: medalje + “competitive record”/spisak medalja na stranici reprezentacije.

Olimpijske igre

GodinaMedalja
2000Zlato
2004Zlato
2008Zlato
2020Bronza

(2024: Mađarska 4. mesto; bronzu uzeo SAD posle penala.)

Svetsko prvenstvo (SP)

GodinaMedalja
1998Srebro
2003Zlato
2005Srebro
2007Srebro
2013Zlato
2017Srebro
2023Zlato

Evropsko prvenstvo (EP)

GodinaMedalja
1993Srebro
1995Srebro
1997Zlato
1999Zlato
2001Bronza
2003Bronza
2006Srebro
2008Bronza
2012Bronza
2014Srebro
2016Bronza
2020Zlato

Zbir (1992–danas, OI+SP+EP): Zlato 9, Srebro 8, Bronza 6ukupno 23 medalje.

Italija, Grčka i „mediteranski paradoks“

Italija i Mađarska imaju najskuplje i najjače evropske lige, ali ni Italija ne dominira zahvaljujući moru, nego zahvaljujući klubovima, bazenima i sistemu. Grčka, iako izrazito pomorska zemlja, tek poslednjih godina postaje ozbiljan faktor — što dodatno potvrđuje da more samo po sebi nije presudno.

Sudijska nepravda i srpski inat

Polufinalna utakmica nije ni završila, a već je mrežama počeo da kruži mim na račun slovenačkog sudije Borisa Margete i isto tako slovenačke paštete Argete koja se prodaje i u Srbiji.

Polufinale protiv Italije završeno je pobedom Srbije 17:13, uprkos kontroverznim sudijskim odlukama i isključenju kapitena do kraja utakmice. Paradoksalno, takve situacije često deluju kao katalizator onoga što se u srpskom sportu kolokvijalno naziva — inat.

Istorija pokazuje da Srbija u takvim okolnostima ne puca, nego se konsoliduje.

Amerika i Japan: okeani nisu prednost

Ni Sjedinjene Američke Države, iako okružene okeanima, ne duguju vaterpolo uspehe moru. Naprotiv — okeani su potpuno neupotrebljivi za vaterpolo. Isti obrazac važi i za Japan, čiji je uspon vezan za bazene, škole i sistem, a ne za obalu.

Finale

Srbija i Mađarska nisu vaterpolo sile uprkos tome što nemaju more, nego zato što su razvile unutrašnju infrastrukturu, kontinuitet i kulturu bazenskog sporta. More je u ovoj priči samo pogrešna metafora.

Finale Srbija–Mađarska zato nije paradoks.
Ono je logičan ishod jedne dugačke, slatkovodne istorije.

Za Mitoman iz Beograda Stevan Dmitrović

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top